Слике страница
PDF
ePub
[ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small]

"A tko mu je sprovod pripravio?« nastavi Ivan. Jefrem umuče i obori oči k zemlji; on je pri svojoj ljubovci zaboravio na priatelja i ostavio ga zvěradi i pticam za hranu.

Ivan otidje, bez da je i jednu reč više govorio. Stegnutim sarcem gledaše ga Jefrem, dobro znadući, šta znači Ivanov pohod, ai sám priznavajući, da je kriv.

Sutra dan raznio se je glas, da su Stanka našli mårtva s izkljuvanima očima i od zvěri na po pojedena, Jefrem se je bolje jošte razžalostio, i oštro samoga sebe korio.

Do mala poslě pokopa stupi Ivanov děčak u Jefremov dvor, noseći něki svežanj pod pazuhom.

--

»Gospodar moj pita te,« reče dȧrzovito Jefremu, razvijajuć maramu, u kojoj biaše samokres i handžar, da li ti si dopada ovo oružje, to je, po Stanku.a

»Vidět ćemo, valjade li štogod. mȧrštenim licem »kušat ću ga!"

[ocr errors]
[ocr errors]
[ocr errors]

velibaština

odgovori na

Pravo je!« reče děčak, zamota opet pištolju i handžar u maramu i povrati se kući.

»Jefrem zapade kȧrvnoj osvetila pripovědale su si isti već dan susědice - »Ivanov brat nosio mu je

baštinu !«

Od toga časa odleti mir iz Jefremovih parsiuh, on je dȧrktao sa svoje ljubljene Zaide; kad je jutrom ustajo il večerom legao, mnio je, da će bit do jutra il do večera udova; kad je něšto pred vratima zašu

stilo, uplašio se je i latio oružja; više danah nije niti iz kuće izlazio, jerbo je vidio čestokrat Ivana, kako mu oboružan obilazi dvor. On je sveudilj živio u grozničavoj vatri i svakako se társio, zatajit pred Zaidom uzrok svoga postupanja, da ju prie vremena neuplaši; nu ljubeću ženu nije mimoišla tuga supruga, ona je sasvim tim mučala, dobro znadući, da će svako pitanje za uzrok ove bolesti Jefrema više jošte zabolěti. »Šejtan je stajao na pragu od Càrne Gore!<«< kazivala bi više krat uzdišući, kad bi pogledala na Jefrema, koj je dan na dan bolje ginuo; prenapeti ovi napor duha bio bi ga zaisto i obalio, da se nije iznenada sve proměnilo.

Vezir mostarski iskao je od vladike, da se kaštiguju grahovske ubojice; nu vladika mu dade sledeći u historii znameniti odgovor: »Pripravan sam, kaštigovat krivce, ako se Turska obveže, da će i ona sve

pedepsati, koji su nas ikada uvrědili ili oplěnili.« Time pade kocka od boja, i medju Turci i Càrnogorci zametnu se nanovo rat, koj se je bio netom svȧršio.

>>Znaš li, pripovědaše poslužna susědica Zaidi, » da se je Càrna Gora radi tebe s Turkom zaratila? Ahmet je poginuo na Grahovu, kad si ti běžala, a vezir navěsti rat Càrnogorcem.<<

>>Allah, Isuse! Moj otac!e zavapi Zaida i kao bezumna poleti k suprugu. Ko mi je ubio otca?a upita ga kao u sdvojenju.

[merged small][merged small][ocr errors]

odgovori Jefrem muklo. »A ti?« upita ga glasnie.

--

Više Zaida nije čula; uz Jefrema se na tle sruši, i prošlo je više vremena prie nego se je opet osvěstila.

Ja sam zapao kȧrvnoj osveti.

»Moj otac!« biahu njoj pårve rěči; više nije govorila, nego zagȧrlivši rukom Jefrema, tiho je plakala. Mirna žalost nastanila se je na njezinom licu i sisala joj snagu života.

(Nadalje.)

Slavjanska književnost.

Ruski knez V. T. Odojevski i A. P. Zablocki izdavat će dělo pod naslovom: Seoska čitanja. Članke će pisati glasoviti ruski pisci: Voltman, Volkov, Dal, Zagoskin itd., po čem dělo ovo glede sadȧržaja veliku razlikost dobiva, premda sve samo k jednoj svårsi směra, i ta je: probudjivati u narodu pobožnu ćudorednost, priobćivati razne znanosti o važnih predmetih svak

na

danjega života, uvoditi u màržnju někoje razprostra-
ajene predsude. Dělo će biti urešeno slikami i kraj-
obrazom Rusie. Kamo sreće, da se i kod nas
dje spodobni rodoljub, koj bi si za svȧrhu odabrao
izobraženje našega u mnogom pogledu zanemarenoga
puka! Čim više narodnost naša napreduje, tim bolje
osećamo potrebu toga, da ona u narodu korenje u-
vrěži; nu to će tek onda biti, kad se primerno izo-
braženje u narodu našem razprostȧrlo bude. Izobra-
ženi stališi mogu i drugdě znanostih nacȧrpiti; nu
puk se može samo narodnim jezikom prosvetiti. Pa
ako puk nebude prosvětjen, onda će bit narodnost
naša spodobna zapuštjenomu voćnjaku, u kojem se
gděgdě plemenito dàrvo nalazi, nu ostali prostor na-
punjen je divljakami, koje plodonosna stabla prěče i
guše. I bratja naša Česi već su to uvidili i osobitu
pozornost pučkomu podučavanju posvetili. Kada će
pako za nas ustati Dositej, Franklin, Zschokke? Ovdě
bratjo, ovdě cvatu lovori; ovdě sěva slava; ovdě vas
čeka bezsmȧrtnost! Jer više nego itko drugi, može
prosvětitelj svoga roda o sebi reći:

Exegi monumentum aere perennius,
Regalique situ pyramidum altius !

Slavjanske věsti.

U Poznanju (Posen) utemeljili su prie dvě godine danah ondašnji domoljubi družtvo za promicanje znan stvene (wissenschaftliche) izobraženosti u poljskom narodu. Iz računah, koje je isto družtvo nedavno obznanilo, vidimo bělodano njegovo blagotvorno dělo. vanje. Družtvo ovo podiglo je tri hranilišta (alumnata), u kojih se mladići za razna zvanja pripravljaju. U poznanjskom hranilištu ima 24 pitomacah, u selu Krajevici 6, u selu Ruskoj 3, koji se kod ondašnjega učitelja za učiteljsko zvanje pripravljaju. Drugi mladići dobivaju opet od istoga družtva novčanu podporu, ili knjige i oděću. -Na sveučilištih ima 19 dja kah, kojim je družtvo u pomoć; jedan učitelj putuje o njegovom trošku; na gymnasiah dobiva 68, u uči teljskih sẽminištih 44, u tako zvanih preparandah 37 mladih ljudih stipendia. Osim toga odhranjuje isto družtvo 8 mladićah, što su se umětnostim, i 7, što su

se zanatom posvetili; ukupno ima sada isto družtvo 184 stipendiatah; u obće pako dobilo je od njega pomoći do dana današnjega 219 mladićah. U blagaonicu družtva steklo je 11,818 dolarah 17. sgr. 6 pf. (t. j. od prilike 18,000 for. u sr.) Brojevi ovi bolje govore za zasluge ovoga družtva, nego najrěčitia hvala. Družtvo ovo proizvesti će iz sadašnjega naraštaja novu moć i snagu i to nipošto s obzirom na diplome, nego na talente. U svojih namerah nalazi ono obilnu pomoć kod naroda, buduć da je znalo skopčat svoj narodni pravac s razvitkom čověčnosti, s naprědkom. Koliko će njegovi u duhu narodnom od gojeni pitomci poljskomu narodu koristit, kad jednom odrastu i u krilu svoga roda raditi, te prosvětu raz

[blocks in formation]

Směsica.

[ocr errors]

Obće poznato je, da Němci, nastanivši se u Poljskoj, na skorom zapuštaju svoj materinski jezik. Göhring pripověda u svojoj inače kukavnoj knjigi, da je jed. nom u kȧrčmu došao, gde su bili kȧrčmar i njegova žena rodjeni Němci. »Čudnovito je bilo za mene, — veli- gledati, što su se roditelji jedva mogli s děcom razgovorat, jerbo roditelji malo su znali poljski, a děca jošte manje němački. Popoljačenje dece kazase roditelji nemože se nikako preprěčiti, buduć da děca vole učit od svojih drugovah poljski, nego li od roditeljah němački. Do tretje je godine dečak podobro němački govorio; nu onda je počeo s děcom od sela obćiti i do mala je zaměnio jezik němački s poljskim: stranom ga je zaboravio, stranom mu je tako dosadio, da je počeo plakati, kad smo ga hotěli silit na němačko govorenje.«< Valjda se ima uzrok toj dosadnosti potražiti u naravi vlastitostih od obadva jezika.

[ocr errors]

Palković piše u svojoj »Znamosti vlasti, « da je grad Vesprim već prie dolazka Magjarah u Europu cvatio i da je bio onda stolni grad slovenskih kraljevah.

Učrednik i izdavatelj Dor. Ljudevit Gaj.

[graphic]
[blocks in formation]
[blocks in formation]

Carnogorci.

Izvorna sgodopisna pripovědka iz najnoviegvremena,

česki od

Prokopa Chocholouška.

(Nadalje.)

Puške carnogorske orile su se sve čestje po granicah turskih; pojedini Càrnogorci nasàrtali su na turske kuće i odgonili tursku stoku u Goru; a vezir mostarski bavio se je jošte sveudilj oružanjem: budući naumio utamaniti ohole Càrnogorce.

I zaisto nije možebit nikada prětila veća pogibel Gori nego sada: vezir bo sam 16,000 momakah u boj proti Càrnoj Gori povede, a njemu se pridruži i skadarski paša sa 4000 Arnautah.

Nu ni vladika nije dangubio, nego pozva sve junake na boj i zauze sve klance vodeće u Càrnu Goru; k Nikšićem posla 400 momakah; i sám udari stan s većom stranom Càrnogoracah na grahovskih gorah; nu više selah pred gorami ležećih morao je Turkom ostaviti.

7

»Jefrem da brani Vraninu *) s dobrovoljcim!« pouči vladika njegovom starešini, dobro znadući, da Jefrem hrabrostju i oprezom ostale nadvisuje.

Jedva što se je glas raznio, da će Jefrem s dobrovoljci Vraninu branit, odputi se Ivan k Jefremu, koj je baš Zaidu nagovarao, da neide s njim: jerbo ga je hotila svakako slědit na bojište; nu čim je Ivana opazila, problědi, i plašivo zakloni Jefremu pȧrsi: dobro bo je već znala, šta znači kod Carnogorca karvna osveta, al' nije znala, da u vreme rata svaka osveta prestaje.

Ivan poškropivši se vodicom, uzkliknu »Pomaga Bog!« i unidje u sobu. »Jefreme, Turčin se proti nam sprema!« progovori »zato neka bude mir medju nami, dok nebudu pobijeni nevěrnici!a

-

umiju s oružjem baratat, postaju vojnici za dom i rod. Carnogorci su se sad opet okolo Osmanove vojske razasuli i ubojite hitce u njegove varste metali. Tako su stupali preko Viluše, Špilje i Zagore tja do Rěke *). Nu ovdě okruže Osmana Càrnogorci na način guste šume, tako da nije mogo naprědovati, pače i povra tak morao si je jurišem predobivati. Ovdě su stali Turci u najvećem neredu běžati i kao bezumnici hrabre Carnogorce na veću jošte osvetu podbadati, paleći im sela, na koja su běžali. Jedva da je dvě tretjine vojske Osman veziru prenio; ostalim je Gora grob pripravila.

Slična pogibel prětila je u to Vranini i Lesendrii, na koje je paša skadarski oči svàrnuo.

Vranina je znamenitia i prozvana je tvårdjavom,

>>Neka bude!<< reče Jefrem, stisnuvši pruženu mu premda ni malo tvårdjavi nenaliči. Nizki, tanki zido

[merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small]

»Da li to nije istina?« nastavi Zaida »nepriatelja svoga, brata ubojice otca moga zoveš sa sobom, a mene siliš da kod kuće ostanem.«

Jefrem se za něki čas zamisli. »Ti ćeš takodjer sa mnom!« odluči napokon i zagȧrli Zaidu.

A Jefrem je pametno učinio, što se je tako rano k Vranini oddělio; jerbo sutra dan već su nepresta nọ gårmile puške cȧrnogorske, kojim su turske pomnjivo odgovarale. Osman Beg odputi se s pȧrvim odsěkom vojske iz Klobuka upravo put Grahova; čim bolje se je približavao Gori, tim su čestje pucali Carnogorci, i po primljenoj zapovědi, neopiruć se nigdě dušmaninu, tja do Grahovca uzmicali. Osman je za njimi hitio, bez da je promislio, da će ovaj put vojski njegovoj propast pripraviti. Càrnogorci po gorah razpȧršeni, sve su mu bolje vojsku obtěcali, i izza gårmja na nju pucali: pa Càrnogorac rědko kad promaši. Al u Grahovcu se je činilo, ko da će se ondě naměstiti, i Osman zapovědi, da na selo to jurišem udare. Nu Càrnogorci samo su se dotle opirali, dok se nisu žene i deca izselila; onda su se muži k ostalim vojnikom priklopili; jerbo u spodobnom slučaju prometne se svaka kućarica u tvårdjavu, i svi, što (* Vranina i Lesendria jesu mali otočići na jezeru Skadarskom

vi, několiko obkopah i nasipah gděgdě podignutih, to ti je sva tvårdjava; zato se je nemoguće činilo, obranit kulu ovu izpred pašine sile, koj je sa svojimi Arnauti i mnogimi topovi na obali stajao i spremao se za juriš.

Jefrem je bistro uvidio pogibel, što mu grozi, i upotrěbio je kao věšt vojnik sve, da ju odvrati: on učini nove nasipe dizat, gděgdě zidove popravit i baš je svȧršio bio oprave, kad jednom s večera opazi, da se Arnauti k navali pripravljaju, i da će sutra dan svi imat puno posla. Jošte jedanput preglednu sve priprave i opomenu svakog stražara, da bude na oprezu.

>>Pazi dobro, Mijo!« reče stražaru na južnoj obali stojećem, i pošalji uši u pomoć očima, da se Turčin ne bude mogao hvastati, da Càrnogorci nisu bili pripravljeni, kad je na njih udario.«

Då kako! odgovori stražar; - nu na Gori se bolje rat vodi, nego ovdě: ondě si može čověk sam odabrati nepriatelja, a ovdě moram čekat, dok koj k meni dodje. Jefreme, ja mislim, da ćemo sutra veselo igrati!

I meni se vidi,« reče Jefrem« a možebit da će nas već noćas na tančac pozvati.«

U to porodi se velika huka u tvȧrdjavi, čulo se je několiko hitacah iz pušakah, a bȧrzo za tim vidio je Jefrem na jezeru čamac, koj je pomoćju několiko vesalali upravo k turskomu taboru hitio. U nutra sta jaše Turčin, golim handžarom Vranini prěteći. Jefrem upozna, da je to pašin aga. Pohiti dakle u grad, da što bȧrže sazna, što se je slučilo, a pri nizkih vratih

*) Mali potok, koj Carnogorci samo Rijekom zovu.

[merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small]

nadoknaditi prirodjeno blago, velika mu radost dušu opaja. - Evo da baš i više nebi bilo, poglaviti je ovo razlog, što i mi, Vaša jednoplemenita bratja, krasan dan naredismo, kakova za nas pomučno ikada u Beču biaše; dan koj će raznositi slavu našeg narodnog ćutjenja, naše družbene skladnosti i slavjanske uzajemnosti. Veselje bi ovo za cělo puno gubilo, gdě bi ga naumio potanko razrediti i kazivati, koliko je utištenje ovdě prouzročilo, kako nam je sve živce u. godno oblažilo, kako se je svojom izvanrednom, sjajnostju, sàrčenostju i neusiljenostju odlikovalo, jer mi je za to pero slabo; tàrsit ću se medjutim, da Vas u kratkom barem o tom izvěstim, te zajedno pokažem, kako si Slavjani, sukobivši se u tudjini, bratinsku ruku pružaju, kako se svi za decu jedne slavne majke smatraju, i slavu svoga roda složno razširiti nastoje.

Pohitismo prie svega k ovdašnjemu glavarstvu, da nam obdȧržavanje plesa dozvoli: (jerbo uredbi ovoj podčinit se ovdě mora svako sličnu zabavu dati želeće družtvo), a lojalno poglavarstvo bez kȧrzmanja nam ga poděli, što osobito radi onih primětjuje mo, koji možebit scène; da smo mi bal naš gděgod potajno u kutu někom obdȧržavali. - Na 4. Veljače eto nas u krasno urešenoj dvorani; zaludu bi ja obratjao oči i nastojao dušu nasititi svim, što joj se je ovdě predstavljalo: o zidovih viseći běli i càrveni zavěsi, naokolo razredjeno razno naravno cvětje, ovdě ruže, ondě jagode klanjajuće se prolazećim, prestaviše me u pramalětni perivoj; na dvoru ciča zima i brijuća bura, a ovdě otaj prizor sumnih u sebi, da li je to istina oli basna. Sad stadem razgledati nazočne osobe; s radostju opazih sve poreda ulazeće slavenske spisatelje, koje ovaj grad medju odličnie osobe broji i gospodu veliku, koja po datom obećanju zabavu našu uresiše. Izmedju ostalih udostojiše nas svojom pribitnostju dva gospodina, odlikujuća se izvan dvorane visokom častju, a ovdě osobitom uljudnostju i dobrostinjom. Nj. světlost vladika carnogorski, nemogavši nas radi poslovah posětiti, pošalje svoja dva pratioca: od kojih jedan gorostasan, kao što mu je domovina, bi reći da je sve družtvo krunio: càrvena kapa i ostala lepa narodna oděća primorala je svako ga gosta na udivljenje. Pošto su sve potanko promotrili, odděliše se u divan-sobu. A šta rade u dvora. ni? Igraju Kolo! Dosele nije mu niti ime ovamo prodȧilo, prodȧilo, a kamo li sama igra: pa sada po znojnom zaludu su ponastojanju někojih bečkih Slavjanah jedini prosili oberučice od někih Zagrebčanah glasbu

-

[ocr errors]
« ПретходнаНастави »